BAZA ZNANJA

Ivica Cernik, primjer uspješne poljoprivrede i poduzetništva

autor u Upoznajte proizvođače

Organic Bridge – vjetar u leđa malim proizvođačima

Kada su 2011. godine krenuli u ekološku proizvodnju, Tereza i Ivica Černik bili su sigurni da su na pravom putu nakon godina ekonomske krize i teških uvjeta za opstanak dotadašnjeg biznisa. Ni danas njime ne idu kao po uglačanom mramoru, ali korak po korak stigli su do željenog – uzorni su proizvođači koji s ponosom mogu stati iza svega što na svom gospodarstvu, samo svojim rukama, stvaraju.

Osječani, koji žele domaće i kvalitetno voće i povrće rado na gradskoj tržnici kupuju kod ovih mladih Valpovčana. Tereza i Ivica stekli su poverenje kupaca, a svaki ozbiljan rad rađa nove ideje, te njihov inovativan pristup uvijek ima dobar rezultat. U njihovom biovrtu raste raznovrsno povrće, cijede sok od rajčice, prave razne poslastice od ekoloških žitarica i stalno šire paletu ekoloških proizvoda.

-Suština je u našem stavu i opredjeljenju, spremnosti da se borimo za ono što želimo i budemo uporni na putu kojeg smo zacrtali. Krenuli smo sami, uz naporan rad smo stvorili dosta toga, a sada kao veliku potporu imamo nedavno osnovani Centar za ekološku proizvodnju u Ivanovcima. Preko prekograničnog projekta sa Srbijom – Organic Bridge nabavljena je, između ostalog, oprema za preradu povrća i voća pa tu pravimo naš sok od rajčice i druge proizvode. Ne moramo kupovati strojeve i to plaćati skupo već koristimo one koji su naši, zajednički, i na raspolaganju svim eko proizvođačima iz udruge – kaže Ivica.
Prethodnih godina, veli, rajčicu su cijedili uglavnom ručno i to im je oduzimalo mnogo vremena, a otkako je Centar za ekološku proizvodnju instalirao novu opremu neuporedivo je lakše.

-Nitko od nas, malih proizvođača, nije u mogućnosti izdvojiti novac za te strojeve, tako da nam je projekt Organic Bridge donio puno koristi. Jako smo sretni zbog toga. Prerađujemo rajčicu, pravimo sok od rajčice, pekmeze, a dogodine ćemo u pogonu u Ivanovcima praviti i sok od jabuka. Nemamo, kao proizvođači, članovi udruge, ograničenja ni u pogledu količina niti bilo čega, ali pogon nije napravljen za velike, koji imaju po 20 tona nekog voća, već za nas, male poljoprivrednike. Naše gospodarstvo je, recimo, preradilo tonu rajčice, ali u više faza – prvi put 350 kilograma, pa opet 350, pa dalje kako je dozrijevala. Tih 350 kilograma uspjeli smo preraditi za samo šest sati, uključujući i čišćenje pogona, što je za nas velika stvar jer nam je ranije trebalo puno više vremena. Kada završimo, sve očistimo i ostavimo onako kako smo zatekli, priča nam Ivica.
Rad od jutra do sutra, ali vrijedi

Ovaj vrijedni poljoprivrednik koji naprosto zrači entuzijazmom i pozitivnom energijom, prije nego je uplovio u ekološke vode bio je u informatičkoj branši. Nije da mu agrobiznis nije imanentan s obzirom na to da je završio poljoprivrednu školu u Osijeku, ali supruga Tereza bavila se je turističkim i hotelijerskim poslovima.

-Ideja za bavljenje ekološkom proizvodnjom nastala je 2010. godine. Brat i ja imali smo firmu, ali kada je nastupila ekonomska kriza pojavili su se problemi s naplatom pa smo je morali zatvoriti. Vlastitim sredstvima, bez kredita, napravili smo plastenik od 500 metara kvadratnih, a ukupno imamo hektar i pol zemljišta. Plastenik je tada koštao oko 100.000 kuna, s tim da sam dobio povrat poreza, te pomoć od 20.000 kuna od Grada Valpova jer sam izgradio taj zatvoreni prostor i pokrenuo proizvodnju. Kad se to uzme u obzir, investicija je koštala oko 10.000 eura. Nikada nisam računao za koje vrijeme nam se plastenik isplatio, bitno je da se od njega živi, da donosi prihod – kaže Ivica.
Većinom je u plasteniku povrće, i to korjenasto, mada ima i cikle, špinata, mladog luka, salate… Planiranje proizvodnje shodno tržišnim kretanjima važno je u poljoprivredi, jednako kao u bilo drugoj djelatnosti, pa su se tako Tereza i Ivica okrenuli najviše korjenastom povrću jer je u zimskom periodu ponuda na tržnici manja nego u ljetnom. A pune ruke posla imaju uvijek.
-Cijeli dan, od jutra do mraka može se raditi u plasteniku. Mrkvu i peršin sijem ručnom sijačicom i u početku je teško jer ih valja osloboditi trave, a kada je veća biljka malo je lakše. Uglavnom supruga i ja radimo, a u pomoć uskače i punica, dok je moja mama starija pa joj ne dozvoljavamo. Sami sve proizvodimo i prodajemo na osječkoj tržnici – kaže Ivica.
Najteže je doći do sjemena

Naš sugovornik napominje da su ulaganja u ekološku proizvodnju znatno veća nego u konvencionalnu, ali veći je problem nabaviti sjeme nego ga platiti jer ekološkog sjemena u Hrvatskoj nema.
-Malo je tržište, naročito nekih specifičnih proizvoda poput ljubičaste mrkve. Naši uvoznici ga ne naručuju jer se malo traži, a mi bismo ovu vrstu mrkve rado proizvodili u većim količinama jer imamo kupce. Na tržnici odmah plane, a i jedna farmaceutska kompanija je zaintersirana za kupovinu od nas jer joj treba za proizvodnju kreme za sunčanje. Najprije nam je uvoznik rekao da će nabaviti sjeme iako je skupo, ali na kraju nije jer nema interesa – priča nam on.
Iako su ekološka sredstva za zaštitu bilja skuplja, kada podvuče crtu, kaže da mu se isplati ova proizvodnja. Ta ulaganja kompenzira preko cijene. Na primjer, kilogram mrkve prodaje za 20 kuna, a obična je oko 10 ili 8 kuna. Da prodaje na zagrebačkoj, umjesto na osječkoj tržnici, cijena ekološke mrkve bila bi 25 kuna.
Trošak mu je i certifikacija. Nadzor na površini od hektar i pol, koliko OPG ima ukupno zemljišta, košta 1.200 kuna, a certifikat je 900 kuna. Dakle, oko 300 eura godišnje po proizvodu. Certifikat se svake godine obnavlja, a sve je to kontrolirano po strogim pravilima. Inspekcija, po Ivičinim riječima, dolazi i u nenajvljene kontrole i provjerava papire i parcele – je li na njima posađeno ono što je rečeno.
-Državna inspekcija bila je i na tržnici i kontrolirala prozvode. Nama su uzeli papriku i slali u Zagreb na analizu na herbicide i pesticide. Sve je bilo u skladu s propisima, odnosno manje od 0,02 % prisustva nepoželjnih supstanci, ali to je sasvim u redu i po zakonu jer se apsolutna nula ne može postići kad postoji uvijek neka vrsta zagađenja preko zraka – objašnjava Ivica.
Najbolji kupci mlade majke
Tereza i Ivica jedini se u Valpovu bave ekološkom proizvodnjom povrća. Drugih ekoloških poljoprivrednika ima, ali svi znaju – povrtlarstvo je teško, ne hrli se rado njemu. Mladi pogotovo ne žele to raditi.
A, kako vidimo iz primjera bračnog para Černik, potražnje za ekološkim proizvodima ima i može se od ovog posla pristojno živjeti.
-Naše proizvode najviše kupuju mlade majke koje djeci žele pripremati samo ekološki uzgojenu hranu. I svijest kupaca se mijenja, trend je uporaba ovih proizvoda kod nas, a u svijetu pogotovo. Nemamo problem s plasmanom i moraćemo širiti proizvodnju. Ne prodajemo na kućnom pragu jer onda ne bismo mogli biti stalno u plasteniku, ali znaju nas nazvati telefonom, mi sve pripremimo i donesemo na tržnicu u Osijek – kaže Ivica.
Zamolili smo ga da prokomentira pomoć države ekološkim proizvođačima, ali nam je rekao da dobija osnovna plaćanja između 3.500 i 4.000 kuna po hektaru, međutim, nije znao objasniti po kojoj osnovi.
-Ne znam koliki su poticaji, to jest za šta ih sve dobivamo. To nam nitko nije objasnio. Ne znam jesam li ih dobio zato što sam posadio zelenu slatu, koliko sam dobio za zeleno povrće – veli naš sugovornik.

I patke i pilići uzgajaju se kao nekad
Obitelj Černik planira proširiti i proizvodnju pilića i pataka. Tu proizvodnju ne mogu staviti pod ekološku samo zbog toga što nije sustavno regulirana, a inače i patke i piliće uzgajaju po čistim eko principima.
-Držimo ih na slobodnom uzgoju, hrane se zdravo i ljudi to znaju, sve više cijene domaće koke. Ali, nažalost, ne možemo dobiti ekološki certifikat jer u Hrvatskoj ne postoji klaonica koja kolje i prerađuje ekološku perad – veli Ivica.
Plan mu je da na hektaru, gdje je zemlja lošije kvalitet posije djetelinsko-travnu smjesu i upiše se u registar proizvođača peradi, kako bi proizvodnju digao na višu razinu. Sada ima 200 komada po turnusu, a može proizvoditi duplo više. Ne sumnjamo u to da će sljedeći put kad posjetimo ovo uzorno valpovačko gospodarstvo tako i biti.