BAZA ZNANJA

Kompost – specifičnosti kompostnih materijala

autor u Ekološka poljoprivreda

Kompostirati se može bilo koja tvar organskog porijekla, ali su neke tvari više, a neke manje pogodne za kompostiranje.

No, ipak postoje neka “pravila kompostiranja” kojih se treba pridržavati, a vezano za specifičnost pojedinih kompostnih materijala. One manje pogodne komponente pri slaganju u kompostne hrpe treba dobro usitniti i izmiješati s povoljnijim kompostnim materijalima.

Tako se primjerice velike količine tvari siromašnih celulozom, kao što su otpaci hrane i urin domaćih životinja, teško kompostiraju, jer one stvaraju veliku masu želatinoznog anaerobnog materijala u kompostnoj hrpi. Unošenjem u kompostnu hrpu vlaknastih materijala kao što su piljevina, slama, lišće, drveni otpad i zreli biljni materijal, u želatinoznoj i gustoj masi popravljaju se uvjeti kompostiranja povišenjem aeracije.

U hrpi za kompostiranje ne smiju se nalaziti umjetni materijali i tvari koje se ne razgrađuju, koje su štetne za rad mikroorganizama, koje nepovoljno utječu na plodnost tla, koje su toksične za biljke i opasne za zdravlje ljudi i domaćih životinja. To su primjerice metalni predmeti, rezistentne plastične tvari, staklo, plastika, sredstva za zaštitu bilja, lešine životinja uginule od zaraznih bolesti, osjemenjeni korovi i sl.

Siromašni kompostni materijal, glede biljnih hraniva, treba “obogatiti” odgovarajućim materijalom koji će taj nedostatak ukloniti. Najčešće se dodaju dušik, fosfor i kalcij, a moguće ih je unijeti u kompostnu hrpu preko materijala koji su bogati tim elementima, kao što su: mineralna gnojiva, leguminoze, stajski gnoj i otpaci klaonice (sušena krv, riblji otpaci, gnojnica i sl.).

Neke je organske materijale bolje unijeti u tlo nego ih prethodno kompostirati, jer se procesom kompostiranja neće podići njihova kakvoća. Takav su materijal npr. mlade leguminozne biljke, većina organskih gnojiva, otpaci povrtnih usjeva, a zajedničko im je svojstvo da se brzo razgrađuju i brzo oslobađaju biljna hraniva.

Za razliku od prethodnog, neke materijale obavezno prije unošenja u tlo treba kompostirati, jer im je preširok C:N odnos (višak ugljika u odnosu na dušik). Takvi se materijali (slama, piljevina, drvenaste biljke) vrlo sporo razgrađuju, a hraniva koja se u početku oslobađaju potroše mikroorganizmi. U daljnjim fazama razgradnje, biljno-hranidbena vrijednost komposta raste, upravo zbog kontinuirane mikrobiološke aktivnosti.

Primjer kompostnog materijala bogatog dušikom i materijala bogatog ugljikom.

Biootpad bogat dušikom (50%) Biootpad bogat ugljikom (50%)
ostaci voća i povrća usitnjeno suho granje i lišće
kore voća i povrća slama i sijeno
talog kave i čaja ostaci orezivanja voćaka i vinove loze
pokošena trava i uvenulo cvijeće hoblovina i piljevina
korov i ostaci biljaka iz vrta iglice četinara

Prof. dr. sc. Danijel Jug