BAZA ZNANJA

Kompost – vrste komposta – II.dio

autor u Ekološka poljoprivreda

Kompost od mulja otpadnih voda

Razvoj društva praćen je urbanizacijom i velikim industrijskim razvojem, koji dovode do nagomilavanja velikih količina različitih vrsta tekućeg i krutog otpada. U tekući otpad ubrajaju se otpadne kanalske vode, koje sadrže ljudske fekalije, prljavu vodu iz stanova i s ulica i tekuće industrijske otpatke. Ove se vode najčešće odvode u prirodne vodotokove, a sadrže otrovne i štetne tvari (patogeni – potencijalni izvori zaraze), ali sadrže i određenu količinu organskih tvari. Prednosti u kompostiranju otpadnih voda su višestruke; dobivanje kvalitetnog organskog gnojiva (recikliranje otpada), kao i sprječavanje širenja patogena, zagađenja površinske i podzemne vode, sprječavanje toksičnog djelovanja na ljude, životinje i biljke. Sa stajališta zaštite okoliša zbrinjavanje velikih količina otpadnih voda (kao i krutog otpada), jedan je od prioritetnih zahtjeva današnjice, posebice s tehničkog i ekonomskog stajališta. Pri recikliranju otpadnih voda tretiranje se dijeli na primarnu, sekundarnu i/ili tercijarnu fazu. U primarnoj fazi svi otpaci koji plutaju ili se talože, moraju se odstraniti, dok velika količina fekalija ostaje u kloriranoj otopini. U sekundarnoj fazi, prirodno prisutne bakterije djelomično razgrađuju organske ostatke aerobnim i anaerobnim putem u bazenima, a dodatno se provodi kloriranje. Tercijarna faza sastoji se od fizikalnih (npr. filtriranje) i kemijskih (npr. vapnjenje) procesa koji smanjuju sadržaj dušika, organskog ugljika, patogena, virusa i parazita. Ovako pripremljene otopine mogu se koristiti za navodnjavanje, a ako se koriste za drugu svrhu, količina vode se mora drastično smanjiti. Kada otpadne vode sadrže do 5% mulja smatraju se tekućima, pri sadržaju 5-20% krute tvari nazivaju se gusta otopina, a s preko 20% krute tvari nazivaju se muljem. Sušeni mulj otpadnih voda koji služi kao gnojivo, sadrži 90% suhe tvari i 10% vode. Kanalske otpadne vode mogu se kompostirati i tako da se otpadna voda u bazenima tretira slabom izmjeničnom strujom kako bi se stimulirala aktivnost mikroorganizama, a zatim jačom strujom koja dovodi do ugibanja mikroorganizama i čišćenja vode. Nakon toga s dana bazena se skuplja istaloženi mulj koji se suši na 50-55% vode, a zatim se slaže u kompostne hrpe širine 2-2,5 m i visine 1-1,2 m. Budući da su kompostne hrpe u početku rahle, vrlo brzo se razvija temperatura do 60 oC uslijed rada termogenih bakterija, što dovodi do daljnjeg ugibanja patogena. Zahvaljujući povoljnom C:N odnosu u mulju, razgradnja se odvija vrlo brzo, pa je uputno u procesu kompostiranja otpadnog mulja koristiti i treset i gradsko smeće. Dodavanjem superfosfata mulju otpadnih voda dobiva se gnojivo poznato pod nazivom poudrette, koje sadrži oko 2% N, 4% P2O5 i 2% K2O. S kompostiranim muljem otpadnih voda treba biti oprezan jer može sadržavati toksične i teške metale (bor, kadmij, bakar, živa, olovo, cink, nikal i selen), koji su štetni za usjeve, a samim tim i za ljude i životinje. Stoga bi se prije njihove uporabe trebao znati i njihov sastav na navedene elemente.

Kompost od gradskog smeća

Postoji nekoliko načina dobivanja organskog gnojiva od gradskog smeća, a jedna od njih i poznata Pfeifer metoda iz SAD-a. Prije provedbe kompostiranja gradskog smeća, potrebno je odstraniti sve anorganske materijale (staklo, metal, plastiku, tekstil i td.), a očišćena se masa stavlja u posebne posude za vrenje uz dodatak vode i mineralnih gnojiva. Masa se zatim “zaražava” posebno uzgojenim bakterijama, nakon čega se u posudama odvija burno vrenje koje traje oko 30 dana. Zbog zagrijavanja mase većina patogena odumire, a prevrela masa bogata je vrijednim humusnim tvarima. Sam proces kompostiranja gradskog smeća nešto se razlikuje od uobičajenih načina kompostiranja. Postupak se provodi tako da se smeće najprije dobro samelje, zatim se slažu kompostne hrpe u koje se, radi održavanja povoljne vlažnosti, dodaje otpadna voda. Masu je bitno održati rastresitom kako bi se ostvarila povoljna prozračnost mase i održao potreban stupanj razgradnje, te spriječilo gnjilenje mase. Prozračnost mase se održava intenzivnim miješanjem mase, optimalnim odnosom organske i mineralne komponente i umjerenim vlaženjem. Hrpe se prave visine 2m, širine 3 m, a dužina može varirati ovisno o dostupnoj mehanizaciji. Nakon završenog procesa kompostiranja, kompost se može primjenjivati u količini od 20 t/ha u redovnoj gnojidbi do 50 t/ha u melioracijske svrhe.

Kompost od industrijskih otpadaka

Kompostirani industrijski otpad, zajednički je naziv za komposte iz različitih organskih izvora. Kao sirovine mogu se koristiti: pepeo od izgorenog ugljena, amonijačna voda kao nusproizvod industrije, mulj otpadnih voda, treset, gnoj svinjskih i peradarskih farmi i drugi industrijski otpaci. Obično su količine ovih industrijskih otpadaka velike, pa se njima manipulira strojevima. Svojstvo ovih komposta je da nerijetko sadrže veće količine hranjivih, biogenih elemenata, pa čak i više od zrelog stajskog gnoja. Nažalost, industrijski komposti često puta sadrže i veće količine tvari štetnih za zdravlje ljudi i domaćih životinja (npr. teški metali).

Kompostiranje biogenih otpadaka

Pod kompostima nastalih iz biogenih otpadaka, najčešće se smatraju komposti nastali iz otpadaka kućanstva. Opravdanost manipulacijom otpacima iz kućanstva opravdana je s aspekta recikliranja kao i s ekološkog aspekta, jer bi njihovo spaljivanje predstavljalo izvjesnu potencijalnu opasnost po okoliš. U današnje vrijeme odlaganje kućnog otpada postalo je jedan od glavnih problema zaštite okoliša, a jedan od uspješnih načina u rješavanju ovog problema je da se otpadni materijal ponovno uključi u prirodni ciklus. Ova je činjenica to važnija ako se uzme u obzir da otpadne tvari kućanstva mogu sadržavati 35-50% organskih, a time i biorazgradivih komponenti. Početak procesa recikliranja, odnosno kompostiranja kućnog otpada kreće od samog prikupljanja otpada u kućanstvu. Idealan način bio bi kada bi se otpaci kućanstva odmah selektirali na biorazgradivi i drugi otpad, pa bi se tako dobili “čistiji” inputi koji mogu direktno uči proces kompostiranja. U protivnom se mora provesti selekcija materijala što uvelike otežava proces recikliranja. Hrvatska je na dobrom putu, prema uzoru na razvijene zapadne zemlje, da prihvati model selektiranja kućnog otpada. U samom procesu kompostiranja mogu se primijeniti različiti postupci, koji jamče higijenski ispravan kompost u svim godišnjim dobima. U pripremi komposta kućnih otpadaka mogu se “osnovnim sirovinama” pridodati i drugi materijali, npr. drvo, piljevina, slama, kora, lišće i dr. Kompostiranje uz često miješanje hrpe organskog materijala, omogućuje dobivanje komposta visoke kakvoće, kroz tri do četiri mjeseca, neovisno o godišnjem dobu. Kompost dobiven iz biogenih otpadaka kućanstva i naselja, u prosjeku sadrži: 55% suhe tvari, 0,93% N, 0,56% P2O5, 1,03% K2O, 4,9% CaO, 0,68% MgO. pH reakcija kreće se oko 7,6 (u prosjeku), a C:N odnos je 15:1. Sadržaj dušika se može povećati uz dodavanje usitnjene kore i mineralnog dušika. Iako ovaj kompost ne bi trebao sadržavati teške metale, dobro je provoditi njegovu kontrolu prema kemijskom sastavu.

Prof. dr. sc. Danijel Jug