BAZA ZNANJA

Lidija Šmider, primjer ekološkim voćarima

autor u Upoznajte proizvođače

U svakoj kapi soka od aronije puno znanja i truda

Proizvođači aronije u Osječko-baranjskoj županiji privode ovu godinu kraju zadovoljni prinosom koji je zahvaljujući izdašnim ljetnjim kišama, a najviše njihovom trudu i radu bio nadprosječan. Ova, kako je mnogi nazivaju – najzdravija biljka na svijetu, uglavnom im je donijela koristi, a u kojoj mjeri ovisilo je ipak o znanju i umiješnosti u pozicioniranju na tržištu, poduzetničkim vještinama i domaćinskom vođenju gospodarstva.
Petrijevčanki Lidiji Šmider, uvjerili smo se, od ruke su išli i znanje i poduzetničke vještine, a kako joj, čini se, baš nikad ne nedostaje volje i elana, tako ni uspjeh u poslu s aronijom nije izostao, ni ove ni prethodnih sezona.

Lidija se u poljoprivredi našla prije petnaestak godina, kada je u nasljedstvo dobila par petrijevačkih jutara. Od tada vodi obiteljsko gospodarstvo i mada joj u poslu svesrdno pomažu suprug i sinovi, ipak je ona ta koja nosi lavovski dio odgovornosti i zasluga za pozitivan rezultat. Nakon par godina iskustva u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, kroz koje je prošla vođena mišlju da je dovoljno da se trudi biti dobra u onome što radi, shvatila je da su promjene u poslovanju neophodne i da se uz inovativan pristup može postići više i bolje, i za vlastiti biznis i opću dobrobit. Tako je 2012. godine došla na ideju da na dijelu imanja podigne nasad aronije i krene u ekološku proizvodnju.
Plantaža oslikana zlatom

Na plantaži Šmidera u Petrijevcima bili smo početkom studenog 2018. godine. Taman kad se nekako sve zažutjelo i jesenje pocrvenjelo. Baš onih dana kada se voćnjak prelio bojama tamnog i zlatnog lišća, za ovo doba možda i prejakog sunca. Aronija je već bila obrana, dijelom prodana svježa, dijelom poslana u preradu.
Petrijevački hektar pod grmovima oslikanim jesenjim bojama nesumnjivo bi bio jaka inspiracija kakvom slikaru u zanosu stvaranja ljepote. Ali, tko god je bilo kad imao posla u voćnjaku dobro zna koliko rada i vremena stoji iza ove impozantne, rukom brižljivo oblikovane riznice. Lidija i njena obitelj znaju o tome ponajviše jer svaka je biljka na ovoj plantaži dala rod zahvaljujući njihovom radu i nastojanju da zadovolje sve ekološke principe uzgoja.
Nekoliko dana nakon posjeta imanju Šmidera, Lidiju smo sreli i na sajmu inovacija u Zagrebu, gdje je kao članica novoosnovanog Centra za razvoj ekološke proizvodnje u Ivanovcima, a u organizaciji osječke agencije Tera Tehnopolis, izlagala svoje proizvode – sok i džem od ekološki uzgojene aronije.
-Iako aronija sama po sebi ne zahtijeva tretiranje kemijskim preparatima, teže ju je uzgojiti na ekološki način. Sve se radi ručno, nema strojeva, obrada iziskuje veliki trošak. To je voćna vrsta koja je vrlo zahtijevna u smislu agrotehnoloških uvjeta – priča nam Lidija.

Put do proizvodnih i poduzetničkih vještina – put za uspjeh
Vraćajući se na dane kada je njena obitelj uplovila u ekološke vode ona podsjeća na to da nisu imali dovoljno saznanja o toj vrsti poljoprivrede kada je prva aronija zasađena. U hodu su, kaže, dosta toga naučili i saznavali pa su sukladno sustavu certifikacije prešli na ekološku proizvodnju.
-Sve to je trajalo pet godina – tri godine je prijelazno razdoblje, četvrtu godinu dobivate potvrdu da ste eko proizvođač. Dok ste u prijelaznom razdoblju možete na proizvod stavljati naljepnicu kako bi se znalo o kakvom je proizvodu riječ – kaže Lidija. – U posljednjih nekoliko godina niklo je dosta nasada aronije u našem kraju. Priča o dobroj zaradi na ovom voću ohrabrila je mnoge da počnu s uzgojem, ali taj put nije nimalo lak. Tko je krenuo ranije, u prve dvije ili tri godine, možda je i mogao doći do zavidne cijene. Sada to nije tako. Rada ima puno, nije sve jednostavno kako se misli. Nije to samo posaditi i pobrati, veliki su troškovi branja i nije uopće lako doći do finalnog proizvoda. U prvih nekoliko godina i nema zarade, a kasnije je ima, katkad od svježeg ploda, katkad ukoliko se aronija preradi i od nje naprave proizvodi. Tu su ulaganja veća jer morate imati i bocu, i čep, i naljepnicu… I što je najvažnije morate imati poslovni model po kojem ćete plasirati proizvod.
Spomenimo, prvu je berbu novog nasada moguće očekivati u trećoj godini, kada je prinos do pola kilograma plodova po biljci. Od pete do sedme godine prinos ide i do deset kilograma, a od devete do desete godine i dalje može se očekivati petnaestak.
Hoće li aroniju prodavati kao plod ili kao prerađen proizvod, za Lidiju nije pitanje naprečac donijete odluke već planske proizvodnje.
-To ovisi o stanju na tržištu, vremenskih uvjeta i drugih situacija. Nekad uspijem prodati plod, ako nađem kupca, nekada prerađevine. Jedne godine sam imala oko osam tona aronije, a kada se cijedi sok dobije se oko 70 posto. Dakle, morate znati kojom količinom raspolažete, ne vrijedi vam cijediti ako ne možete prodati sok. Zahvaljujući dobrom planiranju, ono što flaširam mogu plasirati – priča nam Lidija.
Ona nema svoju opremu i pogone, već cijedi aroniju na OPG Jug, kod kolegice Marice i njene obitelji u selu Nizi.
-S obzirom na to da sam eko proizvođač moram cijediti u istoj takvoj kući. Certifikate moram dobiti od njih kao dokaz da su me pratili kroz proizvodnju. U suprotnom, ne bih mogla staviti znak na svoj proizvod. Imam nadležnu kuću koja me prati, dolaze mi dvaput tijekom godine u inspekciju. Također, dolazi mi redovno i poljoprivredna inspekcija – kaže naša sugovornica koja zasada radi sok i džem od ekološke aronije, a razmišlja o proširenju asortimana.
Govoreći o blagodatima ove biljke ona napominje da aronija nije tretirana ničim, nema nametnika te je u potpunosti bezbjedna za ishranu uz značajna ljekovita svojstva.
-Na proljeće, kada aronija procvjeta, imamo bube koje se skupljaju, ne postoji sredstvo za njih. U eko proizvodnji nemate ih čime poprskati, njih se mora pokupiti – kaže Lidija i dodaje da aronija nije biljka ovog podneblja pa je zemljište nosila na analizu. – Nismo na našoj parceli morali puno toga popravljati, samo prilagoditi PH vrijednost.
Od udruživanja samo korist
Za Lidiju Šmider, stekli smo utisak, prepreka u poslu nema. Uzgoj, prerada i plasman aronije dodatne su joj obaveze, koje stižu poslije radnog vremena u firmi. Pozitivan stav i ekološka proizvodnja kao način da pomjeri stvari unaprijed za opće dobro daju joj elena. Za nju, uvjerili smo se, čaša je uvijek do pola puna, nikada poluprazna. Pokušava, traga za novim, otvara vrata… Tako je ušla i u nedavno osnovanu udrugu Centar za razvoj ekološke proizvodnje u Ivanovcima, uvjerena da udruženi poljoprivrednici mogu biti jači dionici u poljoprivredi osječkog kraja. U okviru Centra opremljen je edukacijsko-proizvodni pogon za preradu voća i povrća, s linijama za proizvodnju sokova, sušarom, kotlom za kuhanje pekmeza pa će Lidiji, kako kaže, i to mnogo pomoći u preradi aronije. Ne sumnjamo u to da će u novom pogonu doći do novih ideja.