BAZA ZNANJA

Marica Završki, desetljeće i pol u ekološkim kupinama

autor u Upoznajte proizvođače

Krenuli s jednom motikom i vizijom, stigli do proizvoda s velikom reputacijom

Da Marica Završki sa svojom obitelji nije razvila proizvodnju kupine u Dardi, ovo mjesto bilo bi manje znano i ne bi se o njemu pričalo kao o kolijevci eko proizvodnje u Osječko-baranjskoj županiji. Da Marica nije stavila točku na promišljanje o smislu rada za drugog i upustila se u vlastiti biznis, danas ne bi bila uspješna poduzetnica sa ostvarenim ciljem i mnoštvom novih ideja. Za takve odluke trebalo je i hrabrog srca i bistrih vijuga, uspjeh je tražio puno truda, a njoj toga nije nedostajalo.
Među prvima u županiji, a možda i šire od tih granica, krenula je u nešto drugačiju poljoprivredu, putem različitim od onog kojim ide većina poljoprivrednika, ne bi li proizvela voće bez upotrebe pesticida, i posljedično tome, tržištu ponudila ekološki siguran proizvod. Od prvih koraka do prvih priznanja za OPG Marice Završki nije prošlo mnogo.
-Krenula sam u ekološku poljoprivredu 2003. godine. Prije toga radila sam u trgovini, potom u Benettonu. Nije mi to donosilo zadovoljstvo i pitala sam se zašto biti sluga nekom drugom. Odlučila sam ući u poljoprivredu, i to ekološku. To su bili sami počeci te vrste poljoprivrede u ovom kraju, ljudi nisu ni znali što je to. Naravno, među njima sam bila i ja, ali sam počela proučavati ekološku proizvodnju i bilo mi je jako zanimljivo. Shvatila sam koliko se tretiraju svi proizvodi i šta koristimo u ishrani i bila sam odlučnija u namjeri da uzgojim eko namirnice – kaže ova Darđanka.
Njeni počeci vezani su za Udrugu za organsko-biološku proizvodnju “Biopa”. To je, priča nam Marica, bila prva organizacija kojoj se priključila i u okviru nje pomogla u kreiranju zakona o ekološkoj poljoprivredi. S puno entuzijazma naša sugovornica u “Biopu” je ušla dok nije imala zemlje, postojala je, kaže, samo ideja.
-Ni konvencionalnu poljoprivredu nismo imali, nimalo zemljišta. Svidjela nam se parcela pored naše kuće i kada smo je kupili odmah smo krenuli s kupinama. Od prvog dana našeg bavljenja poljoprivredom okrenuti smo ekološkoj proizvodnji jer smo u nju ušli znajući da je to naša budućnost. Moramo se malo vratiti na stare korijene i ljude osvijestiti, približiti im sve pozitivne strane eko poljoprivrede i objasniti koliko se sve ostalo prska i kako je nezdravo. Krenuli smo s jednom motikom i vizijom – prisjeća se Marica i ističe da joj je suprug Dragutin uvijek bio potpora u svemu što je radila i da bez njega ništa ne bi mogla napraviti.

U posao ušli skromno i promišljeno
Još dok nisu imali zemljište već samo ideju i želju, Marici i Dragutinu padalo je na pamet da sade više vrsta voća, ali su ih u savjetodavnoj službi savjetovali da se treba opredijeliti za jednu kuturu.
-Ako se svaštari ne može se biti konkurentan na tržištu. Možeš prodati, ali nemaš zarade, a ne bi se mogli dobiti ni poticaji od države. Naime, tada kada smo mi sadili dobili smo poticaj za sadnice. Kada su nas savjetovali da se odlučimo za jednu kulturu prevagnula je kupina. Ona tada na našem tržištu nije bila raširena, ali nakon dvije-tri godine, kada su o tome počeli pisati mediji, krenula je velika sadnja kupine na našem području. Interesantno, ljudi kada vide jednoga postanu veliki prepisivači. Vide samo “ono veliko prekriženo S” i ne znaju koliko je truda iza toga. Tako su sadili po četiri ili pet hektara, a ubrzo se pokazalo da je to bilo predimezionirano spram njihovih mogućnosti – kaže Marica.
Njeno gospodarstvo imalo je samo pola hektara. Sadnice je uvezla iz Srbije, neke su se izmiješale, pa su tako dobijali razne sorte, što je doprinijelo tome da tijekom cijele sezone imaju kupine, od kraja šestog mjeseca do kraja osmog. Katkad sezona krene ranije, nekada kasnije, ali uglavnom kupina na plantaži Završkih dugo rađa.
-Mnogi od ovih koji su sadili više hektara nisu shvatili koliko je to teško. Kada su krenuli u tu proizvodnju dogodio se bum na osječko-baranjskom području. Mi smo već tada počeli graditi podrum jer smo razmišljali šta ćemo s toliko kupina. Htjeli smo sami prerađivati i praviti kupinovo vino i to smo i napravili. Ljudima se svidjelo, a počeli smo dobivati i nagrade. Oni koji su sadili po pet hektara našli su se u problemu. Trebalo im je po 40 ljudi za berbu, a nisu ih mogli naći. Pritom, svaki izlazak na kupinjak ih je koštao 50.000 ili 60.000 kuna jer tu je i rezidba, puno posla od proljeće pa do kasne jeseni, a berba je najzahtjevnija. To mnogi nisu mogli izdržati i propali su. I tržište se u jednom trenutku zatvorilo za kupinovo vino, puno je bilo proizvođača, a kupaca malo. Na sajmovima se moglo naći po sedam vrsta kupinovog vina – kaže Marica i dodaje da ona i suprug oko kupina uglavnom rade sami, uključujući i rezidbu i sređivanje. Ponekad za berbu angažiraju radnike.
S plantaže na tržnicu
Poduzetnički duh i promišljenost Marici nisu dali prostora za oklijevanje već je odmah krenula na tržnicu u Osijek. Prvo je prodavačima nudila svježu kupinu, koju na početku nisu htjeli uzimati, ali kada su shvatili da je na njoj odlična zarada počeli su.
-Međutim, odlučila sam da budem na tržnici, zašto bih davala drugima da prodaju moje. Za klupom sam već sedam, osam godina i kupci su prepoznali naš proizvod. Mislim da ćemo stati na površinama koje imamo i nećemo ih proširivati. Uvijek treba znati stati na loptu. Problem je u tome što radnici odlaze izvan države i bez obzira na to koliko im ponudite neće raditi, a kao obitelj sami ne možemo više. Ove godine posadili smo sibirsku borovnicu ili kamčatku, 100 grmova. Također, krenuli smo i s američkom borovnicom u vrećama. To su petogodišnje sadnice i ove godine očekujemo da nam dođu. Kupili smo sadnice od jednog velikog uzgajivača kod Čazme. Napravili smo pojas oko kupina, imamo i navodnjavanje – priča nam Marica.
Kako kaže, Darda je pogodna za uzgoj ovog voća. Ranije su tu bili vinogradi, a loza i kupina traže slično zemljište. Uz malo stajnjaka, eko gnojiva i odlične sadnice ne bi trebalo biti greške, ali ove godine je bilo dosta smrzavanja pa su neki računi ipak pobrkani.
Završki imaju i malo eko malina i eko jagoda, ali ipak kupina gazduje njihovom plantažom. Imaju uspjeha i u plasmanu – svu je prodaju na osječkoj tržnici. Trebalo je godina i godina da se izgradi ime i rejting, da ljudi steknu povjerenje i sad nema problema, veli naša sugovornica.
Pogon za preradu u Ivanovcu puno obećava
OPG Marice Završki poznat je i po proizvodnji kupinovog soka. Kako kaže ova uspješna poljoprivrednica i poduzetnica bili su pioniri u tom poslu.
-Pitala sam tehnologe kako da pravim kupinovo vino, ali oni nisu prihvatili moju ideju uz objašnjenje da ima puno pektina. Nisam odustajala, rekla sam hajde da probamo, i sami smo napravili sok. Zapravo, samo smo kupinu iscijedili i pasterizirali, a svi koji su probali bili su oduševljeni. Ove godine nažalost nismo pravili sok jer je kupina smrzla pa nismo imali veće količine – kaže Marica.
Plan joj je, dodaje, da u pogonu za preradu voća i povrća u Ivanovcu, koji je ove godine otvoren u okviru Centra za ekološku poljoprivredu, prerađuje kupinu i pravi sok.
-Tamo ima i pasterizator, što će nam znatno olakšati naš rad. Dosad smo radili na starinski način – imamo presu za presanje, iscijedimo sok, stavimo u kotao do 80 stupnjeva dvadeset minuta, sipamo u bocu, i tako pasterizirmo. Nismo bili u mogućnosti kupiti pasterizator, ali smo se tako snalazili – objašnjava ona.
Komentirajući osnivanje i rad Centra za ekološku proizvodnju s edukacijsko-proizvodnim poligonima za uzgoj i preradu, Marica naglašava da je od početka imala osjećaj da će udruga biti odlična.
-Sami počeci su fantastični. Očigledno je da je ova udruga posebna, ljudi se trude i pozitivno sve doživljavaju. Puno je entuzijazma, osnivači i svi članovi nastoje pomoći svim proizvođačima. Svjesni smo toga da ništa ne ide preko noći, ali očekujemo odlične rezultate – optimistična je naša sugovornica.
Važno je živjeti ekološku proizvodnju
Poticaji u ovoj eko proizvodnji iznose oko 7.000 kuna na hektar i to se dobija u dva dijela, kaže Marica. Proizvođači plaćaju nadzor i sve potrebne potvrde.
-Meni taj poticaj dobro dođe, ali sve i da ga bude ili ne bude mi živimo ekološku proizvodnju i to je najvažnije u svemu. Nikada ne bih svoje biljke pošpricala preparatom koji nije za to i svima kažem da u svako doba dana i noći mogu doći kod mene na gospodarstvo i uzeti bilo što na analizu. Ne ulazi se u eko poljoprivredu zbog poticaja. Kada smo s tim počeli sami smo pravili pripravke, namakali smo koprivu i snalazili se. Koristili smo uvijek sve prirodno, nikada nismo htjeli staviti kemiju na proizvode. Sigurna sam da moji kupci neće imati problema s bilo kojim proizvodom. Kada, recimo, maloj djeci kupuju jagode, znam da niko neće dobiti osip i da su sigurni – veli ona izražavajući veliko zadovoljstvo zbog toga.