BAZA ZNANJA

Zarada, tržište i organizacija ekološke proizvodnje

autor u Propisi u ekološkoj poljoprivredi

Ekološka poljoprivreda je zapravo jedini sustav poljoprivrednog gospodarstva koji je uistinu profitabilan, odnosno ekološki poljoprivrednici su upravo oni koji žive od prodaje svojih proizvoda, s druge strane konvencionalni proizvođači se uglavnom naslanjaju i žive zahvaljujući izdašnim državnim subvencijama.

Usprkos činjenici da ekološki proizvođači u odnosu na konvencionalne imaju ograničenu potporu od strane banaka, industrije i znanosti, većina ekoloških poljoprivrednika posluje profitabilnije i stabilnije. Razlozi leže u činjenici što ekološki proizvođači mogu ostvariti više cijene za svoje proizvode i generiraju manje troškove.

Konvencionalni proizvođači su u velikoj mjeri opterećeni troškovima za pesticide, umjetna gnojiva, gorivo, veterinarske preparate, dok ekološka poljoprivreda se temelji na prirodnim sredstvima gnojenja koja su uglavnom na imanju i velikoj mjeri besplatna, također tendencija je da se ekološki proizvod koliko je moguće prodaje na lokalnom tržištu s time se troši i manje goriva.

S godinama, možemo reći u zadnjih desetak godina, tržište ekološke hrane se transformiralo od hrane koja se smatrala čudnom i hipijevskom do tržišnog diva koji ulazi u mainstream poljoprivrednog tržišta, te koji bilježi rast potrošnje od 10% u Eu na godišnjoj razini.

Trgovački lanci ili supermarketi su prepoznali zahtjeve kupaca za ekološkom hranom stoga su počeli uvoditi u svoju ponudu ekološki certificiranu hranu, u Švedskoj i Danskoj u supermarketima  već je preko 60% ekoloških proizvoda u ponudi. Brojni globalni proizvođači hrane su također prepoznali trend odnosno povećanu potražnju za ekološkim proizvodima, stoga su počeli proizvoditi proizvode s djelomičnim ili potpunim sastojcima ekoloških certificiranih proizvoda.

Spoj supermarketa i ekoloških proizvoda je vrlo zahtjevan proces te zahtjeva prilagodbe s obje strane. Supermarketi moraju prilagoditi svoju ponudu ekološke robe sezonskim uvjetima i sezonskoj ponudi, obratiti pozornost da i druga klasa robe je utrživa. Ekološki proizvođači više od svega moraju komunicirati sa supermarketima i zajednički educirati kupce o sezonskoj ponudi i činjenici da u ekološkoj proizvodnji je bitan zdrav proizvod a ne izgled.