BAZA ZNANJA

Agroekološki preduvjeti biljne proizvodnje

autor u Ekološka poljoprivreda

U planiranju i provedbi biljne proizvodnje agroekološki uvjeti (klima i tlo) predstavljaju jedan od najznačajnijih čimbenika, a zajedno s biljkom čine cjeloviti i jedinstveni proizvodni lanac. U planiranju biljne proizvodnje uvijek valja računati na areal rasprostranjenosti odnosno uzgojni areal svake biljne vrste, kao i na amplitudu optimalnih i izvjesnost prirodnih ograničenja. Ni jedan od agroekoloških elemenata ne djeluje izolirano, već u interakciji s drugima, što svakako otežava valjano definiranje uzgojnog areala i provedbu biljne proizvodnje.

Klimatske prilike u Hrvatskoj imaju značajno izražen regionalni karakter. Ravničarski (Panonski) dio Hrvatske može se, obzirom na količinu oborina, ugrubo podijeliti na zapadni i istočni dio. Zapadniji dio ima vrlo značajne odlike humidnosti, s količinom oborina i do 1000 mm godišnje, a koja značajno opada prema istočnijim dijelovima regije s količinom oborina manjom od 700 mm godišnje (s izraženijim pokazateljima aridnosti). Navedene vrijednosti predstavljaju prosječne višegodišnje izmjere, dok se količine oborina po godinama mogu vrlo značajno razlikovati. Potonje, kao i distribucija oborina tijekom vegetacijskog i izvan vegetacijskog razdoblja, imaju daleko značajniji utjecaj na biljnu proizvodnju nego ukupna godišnja količina. Na osnovu bilance vode u tlu u istočnom dijelu Hrvatske, uočava se kako je stvarna evapotranspiracija manja od potencijalne, što ukazuje na nedostatak vode koji se javlja tijekom toplog dijela godine i to najčešće u srpnju i kolovozu, a u posljednjih dvadesetak godina sve češće u lipnju i rujnu. Raspored oborina u zapadnom dijelu Panonske regije sličan je onom u istočnom, no s vrlo značajnom razlikom u količini oborina, odnosno bilanci vode. Drugi vrlo važan klimatski element je temperatura zraka, koja se u ravničarskom dijelu Hrvatske, u višegodišnjem prosjeku, kreće oko 11°C, a srednje godišnje temperature po godinama su relativno blage ali uz češća kolebanja ekstremnih vrijednosti temperatura tijekom godine. Pojavnost visokih temperatura zraka poklapa se s nedostatkom vode u tlu, što dodatno opterećuje uzgoj poljoprivrednih kultura, jer biljkama upravo tada treba najviše vode. Drugi pokazatelji, kao što su primjerice nepovoljan raspored vjetrova, relativna vlaga zraka i insolacija, mogu predstavljati izvjesna ograničenja, ali su ona najčešće vrlo ograničena i na malom području.

Pored klime, vrlo važan agroekološki pokazatelj je tlo, odnosno medij bez kojega niti nema uzgoja biljaka koji valja promatrati s obzirom na izvjesna ekološka ograničenja svakog pojedinog tipa tla u uzgoju. Ograničenja mogu biti višestruka, a prvenstveno se odnose na nepovoljnu strukturu i stratigrafiju, nepovoljni mehanički sastav, nizak sadržaj humusa i biljnih hraniva (najčešće P i K), nepovoljni pH, opasnost od erozije vodom i vjetrom, visoku podzemnu vodu, itd. Neka od ovih ograničenja moguće je lako popraviti ili ukloniti, dok druga predstavljaju nepremostivu prepreku te se na takvim tlima provodi ograničena ili ekstenzivna poljoprivredna proizvodnja.

Uz navedene agroekološke čimbenike, uspješnost biljne proizvodnje uvelike ovisi i o biljci, odnosno o specifičnostima njene reakcije na stanišne (okolišne) uvjete uzgoja. Tako se primjerice prema specifičnim zahtjevima u uzgoju, ratarski usjevi mogu grubo podijeliti u tri osnovne grupe: žitarice, leguminoze i okopavine iz čega proizlazi kako ne postoji jedinstveni model kojim bi se povezala posebnost svakog pojedinog uzgojnog areala s klimatskim prilikama i specifičnostima svake uzgajane kulture.

 

Prof. dr. sc. Danijel Jug