BAZA ZNANJA

Kalcizacija tla

autor u Ekološka poljoprivreda

Kalcizacija tla je jedan od najvažnijih agrotehničkih i/ili agromelioracijskih zahvata (poput melioracijske gnojidbe fosforom i kalijem), koji za cilj ima popravak nepovoljnih svojstava tla, što za krajnji cilj ima povećanje prinosa po jedinici površine i kvalitetu proizvoda. Razlog uvođenja kalcizacije kao agrotehničke i/ili agromelioracijske mjere “popravka” tla je niža pH reakcija tla (kiselost tla) od potrebnog minimuma u intenzivnom uzgoju kulturnog bilja. Nizak pH uzrokuje više problema u pravilnoj ishrani biljaka, blokirajući ili inhibirajući određene elemente, što se izravno odražava na prinos. Većina poljoprivrednih kultura (ratarske, povrtlarske, trajni nasadi), najbolje uspijeva na pH neutralnim tlima s vrijednošću od 6,5-7,2. Ovoj se agrotehničkoj mjeri u biljnoj proizvodnji kod nas još uvijek ne pridaje dovoljan značaj, što često puta predstavlja jedan od glavnih razloga za ne ostvarivanje visokih i stabilnih prinosa ratarskih kultura.

Kalcizacija (vapnjenje, šodranje) je postupak unošenja elementa kalcija u tlo, putem kalcijevih gnojiva ili kalcijevih materijala s ciljem smanjenja kiselosti tla, što za pozitivnu posljedicu ima popravljanje njegovih kemijskih, fizikalnih i bioloških svojstava. Uloga kalcija u tlu od višestruke je i velike važnosti, a može se koristiti kao:

  1. Biljno hranivo
  2. Kompleksan regulator plodnosti tla
  3. glavni je neutralizator kiselosti,
  4. smanjuje mobilnost Fe, Al, Mn,
  5. preduvjet je dobre strukture tla (koagulator koloida),
  6. stimulira biokomponentu tla, a time i razgradnju organske tvari,
  7. mobilizira druga hraniva sa adsorpcijskog kompleksa,
  8. blokira mikroelemente, osim Mo

Količina kalcija u tlu nije konačna veličina, već se ona mijenja, odnosno količina kalcija stalno se smanjuje. Simptomi nedostatka kalcija prvo se zapažaju na mladom lišću kao kloroza. Biljke sporije rastu, usporen je razvitak korijena (posebice kod nižih temperatura i povećane koncentracije soli), a biljke imaju “grmolik” izgled. U kasnijim fazama rasta i razvoja biljaka, deficit kalcija zapaža se kao nekroza mlađeg lišća koja se širi od vrha i rubova pri čemu lisni nervi imaju tamnu boju. Lišće se često uvija, a biljke lako poliježu zbog slabljenja staničnih stijenki.

Gubitak kalcija redovna je pojava na kiselim tlima, kao i na tlima kod kojih je količina oborina veća od 600-700 mm/god. U takvim uvjetima ispiranje kalcija je prosječno 80-100 kg/ha/god, a često i nekoliko puta više (posebice u blizini industrijskih područja s “kiselim kišama”). Osim gubitka kalcija ispiranjem, na njegovo osiromašenje značajno utječu korovi i kulturne biljke, a količina odnošenja ovisi o vrsti kulturne biljke i visini prinosa.

Postoje dva osnovna pristupa provedbi kalcizacije: melioracijska i dopunska, a za utvrđivanje potrebnih količina materijala koristi se više različitih metoda. Postoji čitav niz vapnenih materijala (gnojiva) koja se mogu koristiti u kalcizaciji, a koje ćemo od njih upotrijebiti ovisi, između niza čimbenika, prvenstveno o ekonomskoj isplativosti.

Kalcizaciju je najbolje provoditi ljeti nakon žetve žitarica (materijal se miješa s tlom u više faza, manje je gaženje jer je tlo suho), jer ostaje dovoljno vremena za ublažavanje “šoka” nastalog unosom vapnenog materijala. Kalcizacija je agrotehnička mjera koja može izazvati drastične promjene u raspoloživosti hraniva, posebice fosfora i teških metala, pa se ona mora provoditi obazrivo. Poželjno je postupno utjecati na promjenu pH tla, jer promjena od vrlo kisele do neutralne sredine radikalno mijenja uvjete (biološko-fizičko-kemijska svojstva tla). Kalcizacijom se ubrzava razgradnja organskih tvari tla i mobiliziraju vezana biljna hraniva, ali je to prolazno povoljan učinak, pa se mora primijeniti odgovarajuća organska i mineralna gnojidba. Iz ove konstatacije proizlazi poznata izreka: “Kalcizacija bogati očeve, a siromaši sinove”.

Bitno je istaknuti kako kalcizacija sama po sebi ne rješava problem plodnosti tla, već da bi došla do punog izražaja, u tlu mora biti dosta humusa i biljnih hraniva. Naglo povećanje prinosa nakon kalcizacije posljedica je ubrzane mineralizacije organske tvari zbog bolje mikrobiološke aktivnosti, a time i mobilizacije vezanih hraniva. Ubrzo dolazi do naglog pada plodnosti jer su pričuve istrošene. Zbog toga kalcizaciju treba pratiti obilna mineralna i organska gnojidba kako bi došla do punog izražaja.

Prof. dr. sc. Danijel Jug