BAZA ZNANJA

Kompost – materijal za kompostiranje

autor u Ekološka poljoprivreda

Materijali koji se koriste za kompostiranje mogu se podijeliti na više načina, a osnovni uvjet je da otpaci moraju biti zdravi, porijeklom od organski proizvedenih sirovina, a dodavanje stimulatora razgradnje mora biti u skladu sa standardima za organsku proizvodnju. Jedan od najjednostavnijih načina podjele materijala za kompostiranje je podjela na materijale koji se smiju i materijale koji se ne smiju kompostirati:

Kompostirati se smiju:

  • otpaci iz vrta: pokošena trava, lišće, uvelo cvijeće, korov, stara zemlja iz lonaca za cvijeće, usitnjeno granje,
  • kuhinjski otpaci: sirovi ostaci povrća, kora krumpira, ostaci voća, kore agruma (usitnjene), talog kave, ostaci čaja, ljuske jaja,
  • ostalo: životinjska dlaka, perje, male količine papira, pepeo drvenog ugljena ili drva,
  • neki organski otpaci teško se razgrađuju pa se na kompostište ne preporučuje stavljati velike količine takvih otpadaka. Tu spadaju: čepovi od pluta, ljuske oraha, češeri, kosti …..

Kompostirati se ne smiju:

  • otpaci iz vrta: osjemenjeni korovi, lišće oraha, bolesne biljke,
  • kuhinjski otpaci: otpaci kuhanih jela (privlače štakore), meso, kosti…
  • ostalo: velike količine novinskog papira, časopisa u boji, pelene, pseći i mačji izmet, izmet općenito, ostaci duhana, sadržaj vrećica iz usisivača, pepeo kamenog i smeđeg ugljena te ugljena za gril (zbog sadržaja teških metala)…
  • Na kompostište nikako ne smijemo stavljati otpatke koji sadrže kemikalije, npr. stare lijekove, ulja, plastičnu ambalažu, bojano i impregnirano drvo, stiropor…

Primjereno kompostirati pod određenim uvjetima:

  • meso i kosti (u svakom ih slučaju treba pokriti, jer mogu privući male životinje),
  • korov sa sjemenjem i bolesni dijelovi biljke (pod uvjetom da je temperatura u kompostu viša od 50°C treba ih staviti u unutrašnjost kompostne hrpe),
  • ostaci jestivog ulja (samo u manjim količinama),
  • neobojani papir / karton (tisak u boji može u sebi sadržavati teške metale),
  • otpaci domaćih životinja (ali ne ako je životinja bolesna ili zaražena),
  • pepeo (upotrijebiti samo pepeo od drveta, i to u manjim količinama),
  • lupine južnog voća (u većini slučajeva su prskane!),
  • ljuske oraha, lišće hrasta, oraha i kestena (treba im vrlo mnogo vremena da se raspadnu!),

Slijedeća podjela materijala za kompostiranje je prema načinu odvijanja procesa humifikacije, a materijali se dijele u tri skupine:

  • teško raspadljive tvari (kosti, perje, dlake, čekinje, rožnate tvari i dr.),
  • tvari koje imaju sposobnost sorpcije vode i hraniva (zemlja, pepeo, mulj i dr.),
  • tvari koje potiču raspadanje (fekalije, vapno, ekskrementi domaćih životinja, mineralna gnojiva i dr.).

Materijali za kompostiranje još se dijelite i s obzirom na komercijalnu, ali i proizvodnju komposta za vlastite potrebe, a može se podijeliti u četiri skupine:

  1. skupina – najčešće korišteni otpaci:
  • lucerna (bogata dušikom),
  • kukuruzni oklasci (male hranidbene vrijednosti, zahtijevaju usitnjavanje),
  • trava (bogata dušikom i kalijem),
  • lišće širokolisnih kultura (povoljan sadržaj hraniva, potrebno usitnjavanje),
  • treset (siromašan hranivima, sporo se raspada),
  • borove iglice (siromašne hranivima, sporo se razgrađuju, sadrže toksične rezidue),
  • piljevina (vrlo siromašna dušikom, sporo se razgrađuje, može sadržavati toksične elemente, kisele je reakcije),
  • morske trave (umjerena hranjiva vrijednost, bogate kalijem, visokog saliniteta, želatinozne),
  • slama (vrlo mali sadržaj hraniva),
  • korovi (umjereni sadržaj hraniva, treba izbjegavati korove s klijavim sjemenkama),
  • sjeckano drvo (nizak sadržaj hraniva, sporo se razgrađuje),
  • tlo (korisno kao izvor hraniva i mikroorganizama, pomaže zadržavanju vode, osigurava hraniva, dovoljno je 2-10% tla u kompostnoj hrpi).
  1. skupina – industrijski otpaci:
  • voćni trop (umjerena biljno-hranidbena vrijednost, sjemenke mogu preživjeti kompostiranje),
  • krvno brašno (bogato dušikom),
  • mahune (ljuske) graha (visok sadržaj hraniva),
  • gradsko smeće (mala do osrednja hranidbena vrijednost, novine i karton bogat celulozom),
  • otpaci prehrambene industrije (graška, rajčice, žitarica, povoljna biljno-hranidbena vrijednost, ali mogu sadržavati tehnološke kontaminante),
  • mulj otpadnih voda (dobre biljno-hranidbene vrijednosti, može sadržavati teške metale i antibiotičke kontaminante).
  1. skupina – tvari koje povećavaju biljno-hranidbenu vrijednost komposta
  • koštano brašno (dodaje se zbog fosfata, ali se polako raspada pa je količina oslobođenog fosfora mala),
  • organska gnojiva – neovisno o podrijetlu (male do umjerene biljno-hranidbene vrijednosti),
  • sirovi fosfati (slabo topljivi),
  • pepeo drveta (izvor kalija, kalcija i drugih hraniva, u početku može dovesti do velikog porasta pH vrijednosti čak od 9-10).
  1. skupina – tvari koje služe za uklanjanje suvišne kiselosti:
  • Thomasov fosfat (snižava kiselost, ali i osigurava biljna hraniva),
  • vapnenac (izvor je kalcija, a što je jače usitnjen to je učinkovitiji),
  • dolomit (osigurava kalcij i magnezij, a potrebno ga je usitniti),
  • pepeo drveta (u samom početku primjene jako je bazičan).

Prof. dr. sc. Danijel Jug