BAZA ZNANJA

Slobodna plodosmjena i monokultura

autor u Ekološka poljoprivreda

Vrlo rano čovjek je uvidio velike prednosti i potrebe uzgoja usjeva u plodoredu, a najznačajniji razlozi su bili: kontrola korova, bolesti i štetnika, obogaćivanje tla hranivima – posebice dušikom i niz drugih prednosti. Općenito se smatra kako su se plodoredi u najvećem dijelu svijeta razvijali na način da se u proizvodnju uvodio sve veći broj kultura, zbog čega su plodoredi ponekada bili izrazito kompleksni i nepraktični. Razvojem kemijske industrije i njene primjene u poljoprivredi (prvenstveno suzbijanje korova, bolesti i štetočina) nakon drugog svjetskog rata, dolazi do smanjenja broja polja i kultura u plodoredu, a taj se proces naziva regresija čvrstih plodoreda. U industrijaliziranim i urbaniziranim zemljama poljoprivreda postaje robni, tržišni proizvođač zbog čega se:

  • smanjuje broj zaposlenih u poljoprivredi,
  • ljudski rad zamjenjuje strojevima,
  • radna snaga poskupljuje, zato dolaze novi strojevi,
  • počinje specijalizacija u proizvodnji,
  • odvaja se ratarstvo od stočarstva,
  • stoka uzgaja na velikim farmama,
  • primjenjuju prifarmski plodored

Posljedice ovih promjena bile su slijedeće: sužavanje plodoreda (nisu potrebne krmne kulture, jednostavna obrada potencira uzgoj žitarica, u okopavinama se primjenjuju herbicidi, smanjenjem uzgoja leguminoza potencira se problem strukture tla, pojačava se gaženje i zbijanje tla, smanjuje se uporaba stajskog gnoja, raste uporaba mineralnih gnojiva i pesticida, naglašava se potreba za pedohigijenom preko zelene gnojidbe (nematode, npr.). Ovaj je proces doveo do razvoja novog pristupa biljnoj proizvodnji, odnosno slobodne plodosmjene (ratarenja) i monoprodukcije

Slobodna plodosmjena je ratarenje isključivo na tržišnoj osnovi, tj. proizvodnja robe koja je najrentabilnija na tržištu. Međutim, ovakva se proizvodnja može organizirati samo ako ju omogućuju ekološki čimbenici, inače se moramo vratiti plodoredu. Naime, još uvijek ostaje činjenica kako čvrsti plodored djeluje kao ekobiološki “pufer sustav”, odnosno on pokušava nadomjestiti biološku ravnotežu spontanih biocenoza. Potreba za ovom ravnotežom je to veća što je sklop čimbenika okoliša nepovoljniji.

Prednosti slobodne plodosmjene u usporedbi s plodoredom su prvenstveno vezane uz bolji ekonomski prosperitet, ali u slobodnoj plodosmjeni usmjerenja su prema ponovljenoj sjetvi, što pretpostavlja :

  1. problem tolerantnosti na ponovljenu sjetvu, ili prečesto vraćanje kulture na isto tlo, odnosno problem samolabilnosti
  2. u slobodnoj plodosmjeni redovito nema krmnih kultura, a najmanje djetelina i trava. Farme imaju krmni prifarmski plodored i zadovoljavaju svoje potrebe, što ima refleksije na plodnost tla, na gnojidbu bez stajskog gnoja, itd.
  3. traže se povoljni ekološki uvjeti
  4. traži se visokostručno znanje i organizacija (zaštita, gnojidba)
  5. izbor povoljnih sukcesija kultura posebno je važan

Monoprodukcija ili monokultura predstavlja uzgoj samo jedne kulture na istoj površini, više godina. Neki stručnjaci predlažu da se ponovljena sjetva koja traje do 5 godina naziva kratkotrajna monokultura, a kada taj uzgoj traje više od 5 godina, prava monokultura.

Povijesno gledano, trajan uzgoj iste kulture na istoj površini može se podijeliti na:

  1. monokulturu daleke prošlosti,
  2. tradicionalnu monokulturu – primjerice kukuruz u SAD-u, raž na pjeskovitim tlima u sjevernoj Europi, krumpir u Skandinaviji, riža u Aziji,
  3. suvremenu monoprodukciju

O vrijednosti, odnosno štetnosti monokulture bilo je pokusa još u prošlom stoljeću. No, neosporno je dokazana inferiornost monokulture u odnosu na uzgoj kulturnih biljaka u plodoredu.

Prof. dr. sc. Danijel Jug